Povećanje osnovice za obračun doprinosa direktora i članova uprave – loše za konkurentnost zemlje

Zagreb, 21. Travnja 2020 – Uvođenje obveznog plaćanja doprinosa na puno radno vrijeme za direktore i članove uprava, što najviše pogađa poduzetnike početnike, narušava konkurentnost hrvatskog gospodarstva za 0,24 boda, i gura nas dva mjesta niže na globalnoj listi konkurentnosti, iza Armenije i Azerbejdžana.

Rezultat je to analize jedne od mjera iz vladinog trećeg kruga porezne reforme, koju je Dagmar Radin izradila za Lipin Barometar konkurentnosti.

Izmjenom Zakona o doprinosima, na snazi od 1.1.2019. direktori i članovi uprave, pa i poduzetnici početnici, primorani su plaćati doprinose na puno radno vrijeme, bez obzira rade li manje i imaju li sredstva za plaćanje ovog novog nameta.

U slučaju da direktor ne radi puno radno vrijeme i mjesečna osnovica po kojoj obračunava doprinose je manja od propisane, mora platiti razliku. Činjenica da je obveznik plaćanja te razlike sam direktor kao fizička osoba, a ne firma, predstavlja dodatni negativni utjecaj na konkurentnost jer dovodi u  pitanje usklađenost zakona sa temeljnim smislom instituta „ograničene odgovornosti“ na kojem se temelji moderna tržišna ekonomija. 

Unatoč kritikama privatnog sektora i negativnim komentarima tijekom javnog savjetovanja prilikom predlaganja zakona, mjere su još postrožene povećanjem osnovica od 01.01.2020., i to za 3.5 posto, sa 5.491,20 kn na 5.682,30 kn. To je dodatni trošak od oko 2.200 kn, koji je značajan za poduzetnike – početnike.

Takva mjera ima značajan utjecaj na poduzetništvo u Hrvatskoj jer je postotak samozaposlenih još uvijek nizak u usporedbi sa ostalim EU članicama.

Nadalje,  novo porezno opterećenje značajno uvećava trošak poslovanja u prvih, za poslovanje, ključnih 1-3 godina postojanja, kada firma još nije postigla profitabilnost.  Dakle, ova mjera ne razlikuje firme niti po veličini, niti po vremenu poslovanja, odnosno profitabilnosti i traži namirivanje dugova prema državi i u slučajevima kada sami direktori sebi ne mogu isplatiti ni minimalnu plaću.

Procijenjeni negativni učinci prema metodologiji Svjetskog ekonomskog foruma uključuju sljedeće segmente: teret regulacije, nedostatak dugoročne vizije vlade, povećanje rigidnosti odnosno umanjivanje fleksibilnosti u određivanju plaća, povećavanje nejednakosti odnosa ženske i muške radne snage na tržištu, povećanje troškova poslovanja posebice u prvim ključnim godinama poduzetništva, negativan učinak na poduzetnički rizik, te smanjivanje raznolikosti radne snage.

Utjecaj ovog poreznog opterećenja samozaposlenima, odnosno direktorima firmi predstavlja dodatnu prepreku ženama poduzetnicama, koje se žele ekonomski osamostaliti te stvorit dodatnu vrijednost na tržištu. Žene poduzetnice stavljene su ovim zakonom u nepovoljniju poziciju gdje im je mnogo teže ostvariti dobit koja bi njihovo poduzetništvo učinili održivim. Porezni trošak koji smanjuje mogućnost uspjeha žena poduzetnica, te isto tako umanjuje mogućnost da će se žena odlučiti otvoriti svoje poduzeće, ima negativan učinak ne samo na raznolikost tržišta rada, te rast BDP-a, već i potencijala za inovacije.

Predzadnjom fazom porezne reforme porezni sustav je kroz dodatnu kompleksnost postao skuplji poreznim obveznicima, ne uzimajući u obzir samo određivanje minimalne osnovice za direktore i članove uprave te dodatni izračun razlike u slučaju isplate nižeg iznosa. S obzirom da se privatni sektor u Hrvatskoj temelji na mikro i malim kad se gleda postotak svih poduzeća, to ukazuje kako Vlada, zapravo, ne razmišlja dugoročno niti stvara poduzetničku klimu koja bi podržala i osnažila prosperitet ovog segmenta gospodarstva bitnog za budućnost ekonomskog razvoja.

Povećanje osnovice za obračun doprinosa direktora i članova uprave – loše za konkurentnost zemlje

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima od 1. siječnja 2019. godine  određena je mjesečna osnovica po kojoj se obračunava doprinos, za direktore firmi i članove uprava.  Iako je prvi prijedlog zakona uključivao povišicu koeficijenta za direktore i članove uprave sa 0.65 na 1.1, negativna reakcija i burni komentari upućeni preko procesa javnog savjetovanja rezultirali su time da je koeficijent zadržan na 0.65.[1] Dio pritiska je atribuiran pritisku javnosti u kojoj, prema argumentiranju ministra Marića, ne postoji razumijevanje da osnovica za obračun nije isto što i isplata minimalne plaće, pokušavajući umanjiti shvaćanje novog poreznog opterećenja. Prema zakonu, za direktore firmi (članove uprave) jedina mogućnost je da direktor firme plaća mjesečne doprinose na temelju punog radnog vremena. U slučaju da direktor ne radi puno radno vrijeme i mjesečna osnovica po kojoj obračunava doprinose je manja od propisane osnovice, mora platiti razliku između obračunatih doprinosa prema minimalnoj mjesečnoj osnovici i mjesečne osnovice za obračun doprinosa na temelju kojeg je osiguran. Činjenica da je obveznik plaćanja te razlike sam direktor kao fizička osoba, a ne firma, odnosno pravna osoba za direktora, predstavlja dodatni negativni utjecaj na konkurentnost jer dovodi u pitanje usklađenost zakona sa zakonima koji definiraju j.d.o.o. odnosno d.o.o.  Razlog propisivanja minimalne mjesečne osnovice jest pokušaj da se spriječi zloupotreba zakona gdje se direktor prijavljuje npr. na samo jedan sat dnevno te na to plaća proporcionalne doprinose temeljem kojih ostvaruje pravo na mirovinu i zdravstvenu skrb, a pritom im se broje i godine staža kao da su radili puno radno vrijeme svaki dan.  Ovaj zakon je spriječio tu mogućnost, no njegovom jednoznačnom primjenom stvara se veća nejednakosti jer disproporcionalno kažnjava one poduzetnike čiji prihodi nisu dovoljno veliki u početku poslovanja da bi podnijeli tako visoku osnovicu.  Međutim, upitna je svrha ovakve penalizacije kako bi se zaštitilo nečije pravo na mirovinu kad ono ugrožava samu mogućnost da se firma, putem koje se ostvaruju prihodi za iste, osamostali i uspješno posluje. S obzirom da poduzetništvo otvara nova radna mjesta te stimulira ekonomski rast, porezni sustav bi trebao stvoriti uvjete u kojima mikro i mali poduzetnici u Hrvatskoj napreduju. 

Unatoč kritikama privatnog sektora odnosno negativnim komentarima koji su prispjeli za vrijeme javnog savjetovanja prijedloga zakona, isti je zakon još uvijek na snazi: štoviše, osnovica se od 01.01.2020. povećala za 3.5 posto, odnosno sa 5.491,20 kn na 5.682,30 kn, što na godišnjoj razini znači više od 2.200 kn dodatnih troškova za poduzetnike.  Iako se koeficijent nije povećao u zadnjoj verziji zakona sa 0.65 na 1 posto kao što je bilo inicijalno predloženo, do povećanja osnovice došlo je zato što se ona množi sa prosječnom plaćom iz protekle godine, a ona se povećala. Takva mjera ima značajan utjecaj na poduzetništvo u Hrvatskoj jer je postotak samozaposlenih još uvijek nizak u usporedbi sa ostalim EU članicama.

Slika 1

Izvor: EUROSTAT

Slika 2

Izvor: EUROSTAT

S obzirom da je rast BDP-a u Hrvatskoj posljednjih godina temeljen na porastu potrošnje u domaćinstvima odnosno povećanju plaća u javnom sektoru, čini se da je mjera dijelom usmjerena na rast temeljen na rastu javnog sektora. Ono što zabrinjava jest da, unatoč tome  što je visok udio našeg gospodarskog rasta temeljen na rastu javnog sektora, zakon ne podupire rast privatnog sektora jer stvara uvjete u kojima on teže opstaje. 

Iako se zakon prikazuje kao instrument koji  osigurava prava radnika i poboljšava stanje na tržištu rada, a temeljita procjena učinka na gospodarstvo nije napravljena, očekuje se da dio zakona koji se tiče isplata plaća za direktore firmi i članova uprave imati posebno negativan utjecaj na poduzetničku klimu i konkurentnost u Hrvatskoj. Naime, procijenjeni negativni učinci prema metodologiji Svjetskog ekonomskog foruma uključuju: teret regulacije, nedostatak dugoročne vizije vlade, povećanje rigidnosti odnosno umanjivanje fleksibilnosti u određivanju plaća, povećavanje nejednakosti odnosa ženske i muške radne snage na tržištu, povećanje troškova poslovanja posebice u prvim ključnim godinama poduzetništva, negativan učinak na poduzetnički rizik, te smanjivanje raznolikosti radne snage.

Predzadnjom fazom porezne reforme porezni sustav je kroz dodatnu kompleksnost postao skuplji poreznim obveznicima, ne uzimajući u obzir samo određivanje minimalne osnovice za direktore i članove uprave te dodatni izračun razlike u slučaju isplate nižeg iznosa. S obzirom da se privatni sektor u Hrvatskoj temelji na mikro i malim kad se gleda postotak svih poduzeća[2], to ukazuje kako Vlada zapravo ne razmišlja dugoročno niti stvara poduzetničku klimu koja bi podržala i osnažila prosperitet ovog segmenta gospodarstva bitnog za budućnost ekonomskog razvoja, te je pokazala kako su kratkoročni ciljevi povećanja budžeta i rashoda bitniji.

Žene poduzetnice doprinose pozitivnom rastu BDP-a, stvaranju novih radnih mjesta, i inovacijama na tržištu i u društvu.  Veći udio žena na rukovodećim pozicijama u javnom i u privatnom sektoru umanjuje i razinu korupcije.[3]  Utjecaj ovog poreznog opterećenja samozaposlenima, odnosno direktorima firmi predstavlja dodatnu prepreku ženama poduzetnicama u Hrvatskoj koje se žele ekonomski osamostaliti te stvorit dodatnu vrijednost na tržištu, a u okruženju gdje žene još uvijek zarađuju 10 posto manje od muškaraca za jednako odrađen posao.  Naime, većina poduzetnika se odlučuju na otvaranje firmi iz nužde, a ne iz mogućnosti koje vide da im tržište u Hrvatskoj pruža. Nadalje, žene poduzetnice koje još uvijek u hrvatskom društvu nose većinu tereta obiteljskih obaveza i odgovornosti, a žele kao direktorice svojih poduzeća raditi na pola radnog vremena, prema ovom zakonu stavljene su u nepovoljniju poziciju gdje im je mnogo teže ostvariti dobit koja bi njihovo poduzetništvo učinili održivim.  Nadalje, u Hrvatskoj je još uvijek većina novih poduzeća u vlasništvu muškaraca.2  Porezni trošak koji smanjuje mogućnost uspjeha žena poduzetnica, te isto tako umanjuje mogućnost da će se žena odlučiti otvoriti svoje poduzeće ima negativan učinak ne samo na raznolikost tržišta rada, te rast BDP-a, već i potencijala za inovacije.

Slika 3

 Nadalje,  novo porezno opterećenje značajno uvećava trošak poslovanja u prvih, za poslovanje, ključnih 1-3 godina postojanja, kada firma još nije postigla profitabilnost.  Dakle, ova mjera ne razlikuje firme niti po veličini, niti po vremenu poslovanja, odnosno profitabilnosti i traži namirivanje dugova prema državi i u slučajevima kada sami direktori sebi ne mogu isplatiti ni minimalnu plaću.  Kad se uzme u obzir da je  mjera koja je istovremeno stupila na snagu u sklopu izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, te propisuju da i likvidatori tvrtki  (vlasnici ili direktori) moraju plaćati doprinose na 8-satno radno vrijeme,  poskupila je znatno i trošak zatvaranja firmi, pa se može  očekivati da će otvaranje novih firmi u Hrvatskoj pasti.  Teži uvjeti poslovanja u Hrvatskoj povećavaju rizik neuspjeha poduzetništva i umanjuju poduzetničku kulturu te time umanjuju konkurentnost Hrvatske.

Novi zakon sigurno nije pomogao rastu hrvatske konkurentnosti, koja se prema Globalnom indeksu konkurentnosti u 2019. tek malo povećala na 61,9 bodova, pri čemu je Hrvatska ostala i dalje nisko pozicionirana na globalnoj ljestvici, iza Turske i Kostarike.

Prof.dr.sc. Dagmar Radin


[1] https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/EconReport?entityId=8309

[2] http://www.cepor.hr/wp-content/uploads/2015/04/EN-SME-Report-2018-za-web.pdf

[3] (1) World Bank (2001) Engendering Development through Gender Equality in Rights, Resources and Voice. Oxford : Oxford University Press. (2). Hao, Y., Chang, C.P. and Sun, Z., 2018. Women and corruption: evidence from multinational panel data. Quality & Quantity52(4), pp.1447-1468. (3) Jha, C.K. and Sarangi, S., 2018. Women and corruption: What positions must they hold to make a difference?. Journal of Economic Behavior & Organization151, pp.219-233. (4) Debski, J., Jetter, M., Mösle, S. and Stadelmann, D., 2018. Gender and corruption: The neglected role of culture. European Journal of Political Economy55, pp.526-537.

UDRUGA LIPA: SMANJITE NAMETE PODUZETNICIMA, PROMIJENITE ZAKON O DOPRINOSIMA

PITALI SMO MINISTRE, NISU NAM ODGOVORILI – VLADA OPET POKAZUJE KOLIKO NE RAZUMIJU ILI NE ŽELE RAZUMJETI MALE PODUZETNIKE

Zagreb, 26. ožujka 2020. – Lipa, udruga poreznika je prošli tjedan, 18.3.2020., ponovila pismenim putem molbu Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu financija, vezano za zahtjev inicijative Dajte da radimo za izmjenom Zakona o doprinosima koji je na snazi od 1.1.2019.

Naime, po tom Zakonu, svi direktori i članovi uprave, moraju plaćati doprinose na 8-satno radno vrijeme, od prvog dana registracije firme, i bez obzira na njihove financijske mogućnosti i stvarno radno vrijeme. Ta izmjena Zakona je pogodila poduzetnike-početnike, a naročito poduzetnice-majke, koje uz malu djecu, rade iz svojih domova, i niti nisu u mogućnosti raditi puno radno vrijeme. Došlo je do brojnih zatvaranja malih tvrtki, zbog nemogućnosti plaćanja ad hoc nametnute dažbine.

U obraćanju navedenim ministarstvima u novonastalim okolnostima proglašenja pandemije korona virusa, napomenuli smo da je kriznim mjerama izolacije stanovništva i zabrane rada većine uslužnih djelatnosti, postalo  više nego jasno koliko je važno svako radno mjesto u privatnom sektoru, smanjenje nameta poduzetnicima, kao što su nametnuti doprinosi na 8-satno radno vrijeme, te smo apelirali da se naš zahtjev za micanje obveze plaćanja doprinosa direktorima-početnicima, razmotri i prihvati.

U predloženim Vladinim mjerama za spas gospodarstva nigdje se ne spominju poduzetnici početnici, koji su često jedini zaposlenici u vlastitim tvrtkama. Naime, zbog visine propisane direktorske osnovice i obveznog osmosatnog radnog vremena, trošak doprinosa u takvim tvrtkama predstavlja veći udio u ukupnim troškovima od prosjeka te će većina takvih poduzeća biti prisiljena ugasiti poslovanje nakon ove krize.​

Iako ministri Zdravko Marić i Darko Horvat načelno vele da su spremni razmotriti konstruktivne prijedloge i da su otvoreni za dijalog, to se to se u stvarnosti nije desilo, niti prije krize niti prošli tjedan, te ni na jedan naš e-mail, ništa nije odgovoreno.

Naime, Lipa, u ime inicijative Dajte da radimo, je prijedlog smanjenja doprinosa za direktore/članove uprava poslala još 13.1.2020., te u više navrata podsjetila navedena ministarstva novim slanjem e-mail dopisa na nužnost ukidanja te izmjene u Zakonu o doprinosima, no nikakav odgovor nismo dobili.

Možemo jedino zaključiti da navedene ministre ne zanima malo poduzetništvo, njihovi problemi niti njihov rast, nego jedino i isključivo uplate u proračun, i po cijenu gašenja mikro poduzeća.

U ime inicijative Dajte da radimo:

Lipa, udruga poreznih obveznika

Women in Adria

Inicijativa profesionalnih računovođa Hrvatske (IPRH)

Vlada uništava one koji žele raditi

”Izmjenama Zakona o doprinosima smo pogođeni svi koji si nismo mogli priuštiti puno radno vrijeme. Neki su nekako isplivali, neki su zatvorili, a neki sada čekaju rješenje porezne. Svi su pogođeni, svatko na drugi način”, rekao je poduzetnik Davor Pavošević, iz Požege.

Do pred kraj 2017. godine, morao sam biti prijavljen na puno radno vrijeme zbog ugovora za dodjelu doprinosa za samozapošljavanje. Zatim sam se prijavio na polovicu radnog vremena kako bih smanjio troškove jer su bili veći od prihoda. Nakon par mjeseci sam se morao prijaviti na jedan sat dnevno kako bi tvrtka preživjela. Moj posao je usluga održavanja skupe elektroničke opreme, što je vrlo zahtjevno, troši puno vremena, i vrlo je teško naplatiti.

Teško je steći vjerne klijente, za to treba vremena. Kako radim sam, prihod je još uvijek mali. I da nisam bio prijavljen na taj 1h dnevno, tvrtku bih morao zatvoriti već u prvih par mjeseci 2018. godine.

S najavom  izmjene Zakona o doprinosima shvatio sam da tvrtka neće preživjeti bez nekakvog većeg projekta.

Prvo sam se raspitao oko postupka zatvaranja tvrtke, troškova, trajanja cijelog procesa. 

Još krajem 2018. pokušao sam razgovarati s drugim poduzetnicima, s knjigovođama, s direktorom gospodarske komore u Požegi, ali nikoga ovaj problem nije zanimao. Moj otac, koji je iste struke, pokrenuo je grupu na Facebook-u, ‘Zakon o doprinosima, izmijenimo ga zajedno”, ali bez većeg odjeka.

Napravili smo i neke konkretne korake: napisali smo dopis HGK-u, Ustavnom sudu, Predsjednici. Od Predsjednice smo barem dobili odgovor, da je nenadležna za taj problem, te nas je obavijestila da ga je proslijedila Ministarstvu financija.

Spasila me puka sreća. U siječnju 2019. poslovni partner je zatražio razvoj jednog uređaja. Pristao je na iznos u ponudi i već idućeg dana uplatio na žiro račun.

Taj projekt je spasio moju tvrtku i za razliku od mnogih drugih poduzetnika, mogao sam nastaviti s radom u 2019. No, moja djelatnost je specifična i proći će još koja godina za stabiliziranje poslovanja, što uz ove doprinose treba preživjeti.

Isto kao meni se događalo i mnogim drugim tvrtkama, no naša vlada to ne razumije ili ne želi razumjeti. Problem varanja s prijavom na manje radnih sati rješava na krivom mjestu, uništavajući one koji žele raditi i progurati početak poslovanja, najgori period u životu jedne tvrtke.

Davor Pavošević je vlasnik PNP elektronika j.d.o.o. za programiranje, proizvodnju elektroničkih proizvoda i projektiranje (servisiranje laboratorijskih instrumenata, elektroničke oprema u industriji, ugostiteljstvu, sustava automatizacije i sl.).

Da, pogođena sam Zakonom o doprinosima

Da, pogođena sam Zakonom o doprinosima, zbog kojeg sam bila primorana napustiti mjesto direktora vlastite firme i člana uprave. To sam mjesto prepustila svom partneru kako bi firma opstala, pošto smo oboje bili članovi uprave.

Imali smo nizak prihod, do 15.000 kn mjesečno u prethodnoj godini.

No, najveći problem su nenaplaćeni dugovi od strane klijenata kojima smo pružali projektne usluge.

Poduzetnica 5.

Nisam vlasnik ali sam direktor. Naslijedila sam to mjesto nakon smrti člana obitelji i tvrtku koja je imala 10.000 € na računu, troje zaposlenih i mene.

Pune tri godine nisam sebi, kao direktoru, isplaćivala plaću, dok su je radnici uredno dobivali svakog 1. u mjesecu, bez iznimke. Jednostavno sam se brinula za likvidnost tvrtke, željela sam da svi radnici ostanu, da stvorimo obrtni kapital kako bismo mogli sudjelovati na većim poslovima.

I kada sam to sve napravila, nakon tri godine,  isplatila sam sebi – prvu plaću.  

Danas imamo promet od 5-7 milijuna kuna, četvoro zaposlenih s prosječnom plaćom 6500-7000 kn i svim beneficijama koje sam u mogućnosti dati (da je razlika izmedju bruto i neto malo lakša, imali bi i više).

Da sam od prvog dana morala i sebi osigurati tih 24.000 kn godišnje samo za doprinose, sigurna sam da bi me to itekako demotiviralo i da bih se vjerojatno odselila u krajeve s povoljnijim vjetrovima. Ne moram ni spominjati frustraciju kad bih vidjela članarinu za HGK, par tisuća za Hrvatske šume itd.

Majka-poduzetnica 6

Vlasnica sam malog salona za masažu, i majka dvoje djece uzrasta od 7 i 12 godina. Jedini sam zaposlenik i direktor j.d.o.o., zaposlena na puno radno vrijeme. Plaću si ne isplaćujem. Nemam otkud. Izdržava me suprug koji radi u inozemstvu.

Radim do 10 sati dnevno već dvije godine, a djecu čuvaju, po potrebi, bivši suprug, ponekad mama. Često ostaju i sami.

Moj privatni račun je u blokadi te mi je, dok sam i uplaćivala plaću, četvrtina odlazila na taj dug. Stoga sam u početku, uplaćivala plaću, dizala je te ju uplaćivala na poslovni račun, za troškove.

Izdržat ću koliko god budem mogla. Ne želim odustajati od svog posla. Radim posao koji volim, ne žalim se.  Međutim, jedan zakašnjeli račun i jedna blokada mogu me ubiti zauvijek.

Nemam vlastiti prostor, plaćam najam 1.200 kn. Troškovi mog hladnog pogona sa doprinosima iznose 9 tisuća kuna i praktički mi treba 20 dana u mjesecu da to zaradim.

Kad sam željela uzeti aparat koji mi je potreban u poslu morala sam uzeti privatnu pozajmicu jer mi leasing nije bio odobren.

Za doprinose mislim da su suludo veliki. Prisiljena sam ponekad “krasti” od same sebe da preživim.

Da se doprinosi smanje bilo bi idealno.

Najam moram platiti, rado ga plaćam, a ovo, imam osjećaj da bacam u vjetar

Živom s grčem u želucu jer nikad nisam sigurna hoću li platiti na vrijeme i što će biti ako me blokiraju.

O djeci da ne govorim uopće, nemam privatnog života, nemam vremena za sebe…

Posla ima, rado bih zaposlila još jednu osobu, dala joj poštenu plaću.

No, tek ti doprinosi bi me ubili.

Majka-poduzetnica 4

Otvorila sam tvrtku 2018-te bez obzira na sve najave jer rad za drugoga meni više nije dolazio u obzir. Totalna prekretnica jer sam se još oporavljala od prometne, nezadovoljstvo prijavom na minimalac, a ostatak na ruke….

Nekakva klasična priča…

Uz troje djece (svi pubertetlije), od kojih je jedno s posebnim potrebama, uvalila sam se još i u poduzetnice itekako svjesna svih davanja jer sam – knjigovođa!!!

Jedino što me spašava je to što mi pola radnog vremena plaća HZZO. A s obzirom na ralje hrvatskih običaja pri ostvarivanju nekih prava i skorog produljivanja tog prava strepim. Jer ukoliko ću morati plaćati pune doprinose, a realno neću moći raditi puno radno vrijeme, opstanak u poduzetništvu je upitan.

Iskreno se nadam da će progledati i napokon početi raditi u korist poduzetnika.

Zahtjev za izmjenom zakona o doprinosima

Lipa, udruga poreznih obveznika, Women in Adria i IPRH (Inicijativa profesionalnih računovođa Hrvatske) su jučer, 13.1.2020., uputili ministru financija, Zdravku Mariću, zahtjev za izmjenom Zakona o doprinosima.

ZAHTJEV ZA IZMJENOM ZAKONA O DOPRINOSIMA

Poštovani g. Mariću
Kao što smo i upozoravali u trenutku najave obveznog plaćanja doprinosa za direktore i članove uprava, a bez obzira na veličinu i financijske mogućnosti kompanija, prema našim anketama, dolazi do masovnog zatvaranja trgovačkih društava mikropoduzetnika. Radi se o stotinama tvrtki koja su se zatvorile u 2019. godini, a njihovi vlasnici više neće biti neto uplatitelji u proračun. Također će izostat i efekt generiranja stotina radnih mjesta koje bi te tvrtke, potencijalno, otvorile. Na žalost, zatvaranja će se nastaviti i u ovoj godini kad porezne uprave dostave razliku doprinosa koje su dužni platiti i onih već uplaćenih, što će fizičke osobe, direktore, članove uprava mikropoduzeća i likvidatore dovesti u nove financijske i egzistencijalne probleme.

Smatramo da je Zakon o doprinosima, na snazi od 1.1.2019. godine, u suprotnosti sa važećim ciljevima i strategijama za razvoj poduzetništva Europske unije, ali i same Hrvatske, i da se izrazito nepovoljno odrazio na poduzetnike početnike, dugoročno na generiranje novih poduzetničkih pothvata, te uplate u proračun.

Naime, Europsko gospodarstvo počiva na malom poduzetništvu, 99% kompanija u EU su mikro, mala i srednja poduzeća, te kreiraju dva od tri radna mjesta. Stoga je EU donijela niz zakona, i drugih akata kojima se želi potaknuti ulazak što većeg broja građana u svijet poduzetništva. Prosječno 37% građana EU se želi baviti poduzetništvom, dok je hrvatski prosjek tek – 25%, i ovim Zakonom je bitno ugrožen.
Vi, također, znate da i hrvatsko gospodarstvo počiva na malom poduzetništvu. Broj mikro i malih poduzetnika je 129.259, što je 98,6% poduzeća u Hrvatskoj. Zapošljavaju 494.211 osoba, ili 52,6% zaposlenih u poduzećima. Ostvaruju 274,9 mlrd.kn prihoda (36,6%), te dobit od 8,6 mlrd.kn (30,6%).

Zbog svega navedenog apeliramo na Vas da uvažite posljedice mjere koju ste donijeli te da izmijenite važeći Zakon o doprinosima, na način da:
direktori početnici do 3 godine od početka poslovanja, direktori roditelji djece koja su mlađa od školske dobi ili su u sustavu redovnog školovanja, a odluče raditi na manje od punog radnog vremena te direktori/likvidatori društva čiji je mjesečni prihod manji od 15.000,00 kuna, gledano na godišnjoj razini poslovanja temeljem službenih godišnjih izvještaja, budu uključeni u izuzeća u članku 187. C stavak 2 Zakona o doprinosima.
Tražimo da svi gore navedeni budu izuzeti od obračuna razlike doprinosa, retroaktivno, od 1.1.2019., kako bismo izbjegli njihovo zatvaranje u 2020. zbog nemogućnosti plaćanja istih.

Tražimo, također, da se sva nova pravila i novi propisi, koje vlada donosi, ne primjenjuju ne sve poduzetnike jednako, ignorirajući njihovu veličinu, financijske i organizacijske kapacitete, te da se neizostavno primjenjuje “Think Small First” princip.

Tražimo i da zaštitite poduzetnike početnike, bez obzira na njihov organizacijski oblik (d.o.o., j.d.o.o., obrt i sl.) te im olakšate dosezanje veličine u kojoj će biti kreatori novih radnih mjesta, te neto uplatitelji u proračun. To se može postići samo ukidanjem administrativnih i drugih prepreka, te donošenje kvalitetnih i usuglašenih propisa umjesto dosadašnjih ad hoc propisa kojima se dugoročno onemogućava njihovo poslovanje.

Često nas podsjećate što ste sve napravili za poduzetništvo, ali ovakve mjere, na žalost, ne olakšavaju poslovanje poduzetnicima početnicima.
Zakon o doprinosima, u ovom obliku kako je usvojen, mnogim početnicima znači kraj njihovog poduzetništva.

Računamo na Vaše razumijevanje dugoročnih interesa hrvatskog i EU gospodarstva, kroz poticanje građana na ulazak u svijet poduzetništva, povećanje zaposlenosti, smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti.

Vjerujemo da su naši argumenti dovoljno uvjerljivi te da ćete uvažiti naš zahtjev za izmjenom važećeg Zakona o doprinosima.
S poštovanjem,

Zagreb, 13.1.2020.

Tatjana Korceba-Huić, za Lipu
Ivana Matić, za Women in Adria
Ana Berić, za IPRH

Majka-poduzetnica 3

Inženjerka sam, s više od 10 godina radnog iskustva. Otvorila sam d.o.o. u kolovozu 2018., kao trudnica. Šokirala sam se promjenama zakona.

Sad kad dijete ima 14 mjeseci, a ne ide u jaslice jer je bilo premlado u rujnu, radim noću i dok mali spava, ne bih li uspjela nešto zaraditi za Marićeve doprinose.

Ne mogu vam opisati taj horor.

Neispavana, umorna, iscrpljena…

Još si nisam isplatila plaću jer ne uspijevam naplatiti neke projekte. Da stvar bude gora, kad je beba imala 3 mjeseca morala sam prihvatiti jedan veći posao da imam za doprinose kad završi porodiljni. Zamislite to…

I onda gledam te prazne sabornice, političare, i gledam svoje podočnjake i ispijeno tijelo…

Muka mi je..

P.S. Da sam znala da će se zakon mijenjati ne bih otvorila d.o.o., prijavila bih se na burzu i radila na crno. Jedino tako možete u ovoj zemlji.