Ja sam samohrana mama u podstanarstvu. Prvo sam ostala bez svog obrta jer je bivši muž izvlačio zadnju kunu od mene.
Ne plaća ni alimentaciju, godinama, i nitko mu ništa ne može.
Sad ostajem bez svoje tvrtke i klijenata jer su nameti preveliki i tvrtka će uskoro u blokadu.
Moje dijete ima specifične potrebe. Npr. dva puta tjedno terapije u Suvagu koje poslodavci, sigurno, ne bi mogli tolerirati.
I same smo.
Tako da jedino na ovaj način mogu zaraditi za život. Ali, eto, sad sam i bez toga ostala.
Opet ću se morati snalaziti ispočetka.
2000 kuna mjesečno je previše…
Ja na mjesečni prihod, koji imam, nisam mogla plaćati tolika davanja.
I nisam jedina…
Na žalost, mislim da je prekasno za mene i moju tvrtku jer, sigurno, neće dopustiti retrogradno umanjeni obračuna doprinosa.
Sramota je kako se država odnosi prema poduzetnicima. Umjesto da olakša poslovanje i sami start poduzetnika, oni uzimaju gdje stignu.
Ona ministrova rečenica da si direktori ne moraju isplatiti plaću ali moraju platiti pune doprinose… Kao da mi je šamar opalio.
Tužna sam jer će, izgleda, jedino rješenje biti odlazak iz zemlje, a i za to ću se morati opako boriti jer bivši suprug, sigurno, neće dopustiti da odvedem dijete.
I tako je to začarani krug…