Javljam se kako bih podijelila i svoje iskustvo i revolt trenutnim Zakonom o doprinosima.
Tvrtku sam otvorila 2011. nakon što me pri povratku sa porodiljnog dočekao izmijenjeni ugovor i radno mjesto, te uvjeti na koje nisam željela pristati. Suprug, i sam privatnik, nagovarao me na taj potez kako bih postala gospodarom svog vremena i bila uz dijete, dok je suprug često odsutan, na poslovnom putu. Odgovaralo mi je uzeti sudbinu u svoje ruke te dozirati poslovanje prema mogućnosti.
Nedugo nakon otvaranja tvrtke sam zatrudnjela te odradila sve do poroda. Za svo vrijeme porodiljnog radila sam toliko da se tvrtka ne ugasi, tj. da se poslovanje održi, budući sam bila jedina zaposlena. Poslovanje u punom kapacitetu započela sam, zapravo, 2013. nakon što je drugo dijete bilo dovoljno veliko da se posvetim punom radnom vremenu. Odgovarala mi je situacija da u svakom trenu, ukoliko je potrebno, odem s posla i ostanem s djetetom. Ili radim navečer kada zaspu.
Godinama sam tako funkcionirala te sa osobnim razvojem mijenjala i poslovanje tvrtke. Bila sam prijavljena na nepuno radno vrijeme upravo iz tih razloga, a plaću sam si isplaćivala kada sam za nju imala sredstava. Nisam osoba koja može ostati doma tako da mi je taj kompromis odgovarao. Sve do 01.01.2019. kada nas je Vlada lupila novim poreznim zakonom i kaznila jer smo pristali raditi za plaćanje državnih nameta i stvaranje vrijednosti, a ne za plaću. Još uvijek držim glavu iznad vode, jedva, ali neću moći još dugo.
Radi velikog opterećenja radim puno više i moj primarni razlog odlaska u privatnike pada u vodu, jer se ne stižem dovoljno baviti s djecom, često sam iscrpljena i nervozna, a sve samo zato da bih skupila za doprinose. Svoju plaću ne uspijevam isplatiti!
Iz istog razloga sam budna u ovo doba i pišem svoje iskustvo.
Uredno plaćam sve svoje obaveze prema državi, ali to je sve što uspijem.
Radi konstantnog stresa i pritiska poduzetništvo je prestalo biti zabavno, a strast koja nas je sve i porasla da postanemo sami odgovorni za svoje vrijeme i novac polako jenjava. Nažalost, ne vidim svijetlo na kraju tunela jer ova vlada je satkana od ljudi koji ne razumiju ni bit poduzetništva, a kamoli išta drugo, te su potpuno socijalno neosviješteni i neempatični.
Dok mi sami poduzetnici ne otkažemo poslušnost i prestanemo puniti državnu blagajnu, bojim se da se ništa značajno neće promijeniti.
Ja samo razmišljam kako bi bilo lijepo otići na burzu malo se odmoriti, jer ne znam koliko ću još uspjeti održati upaljen taj poduzetnički plamičak…