Pitali smo poduzetnike:
Zašto smatrate da je loš izmijenjeni Zakon o doprinosima koji diktira članovima uprave uplatu doprinosa na puno radno vrijeme, bez obzira na financijske mogućnosti poduzetnika i stvarno radno vrijeme?
Iako razumijem razloge zbog kojih je Porezna uprava propisala minimalnu plaću članova uprave trgovačkih društava i obrta, smatram da je njihova logika duboko pogrešna i u svojoj biti relikt nekog prošlog sustava iz kojeg smo izišli. Problem je u tome što trgovačka društva i obrti koji su najviše pogođeni ovom mjerom su ujedno i društva koja jedva preživljavaju i takav pristup im kreira ogromne troškove, najčešće u prvim fazama gradnje tvrtke kada je svaka kuna bitna.
Mala, mikro društva i obrti su temelj zaposlenosti na nacionalnoj razini i oni su ti koji podržavaju veće tvrtke i institucije na stotine različitih načina. Upravo su oni ti i koji najčešće uvode nove radnike na tržište rada. Istovremeno, njihove bilance pokazuju kako im nedostaje financijska podrška, kako jedva naplaćuju svoja potraživanja i kako funkcioniraju na samom rubu profitabilnosti ili ispod njega. Politika propisane plaće za direktora ili nositelja obrta gura ih u još veće minuse te će generirati ogromne gubitke i stvoriti nove nezaposlene i novi val ekonomske emigracije.
Naša država nikako da shvati da su poduzetnici ljudi koji nerijetko svu svoju imovinu ali i život stavljaju na kocku u nadi da će kreirati poslovni poduhvat koji će u nekome času stvoriti neku dobit i po tome se fundamentalno razlikuju od bilo kojeg zaposlenika u privatnom a osobito državnom sektoru. Licemjerno je, bahato i u konačnici kontraproduktivno toliko oporezovati osobu koja je cijelu svoju egzistenciju stavila u funkciju kreiranja buduće vrijednosti.
Ako već mora postojati takva plaća, a duboko sam siguran i smatram da ne bi smjela, onda neka to bude minimalna propisana plaća koja bi potom bila jednaka za sve i svugdje (jer ni sada ta minimalna plaća nije jednaka u svim situacijama i za svakoga).