Pitali smo poduzetnike:
- Zašto smatrate da je loš izmijenjeni Zakon o doprinosima koji diktira članovima uprave uplatu doprinosa na puno radno vrijeme, bez obzira na financijske mogućnosti poduzetnika i stvarno radno vrijeme?
- Da je u vrijeme, kad ste pokretali poduzeće, postojala ista obveza za direktora, kako bi se to odrazilo na vaše poslovanje?
Zakon je loš iz dva razloga. Prvo: jer će pogoditi skupinu ljudi koja iz realnog razloga, a ne iz hira isplaćuje manju plaću nego što bi to bilo da je zaposlena npr. u državnoj ili privatnoj tvrtki, a to su previsoki doprinosi na plaću, pogotovo na početku dok tvrtka ne zarađuje dovoljno. Posebno se to odnosi na poslovanje u prvim godinama u kojima poduzetnici tek podižu tvrtku na noge i na ovaj način pokušavaju uštedjeti i, uopće, opstati.
Drugo, tu su dugoročne posljedice. Ovaj Zakon zaista pokazuje nevjerojatno nerazumijevanje teškoća s kojima se tvrtka i poduzetnici susreću u početku i tijekom poslovanja, što samo pojačava već nabujali jaz između javnog i realnog sektora. Poduzetnici u Hrvatskoj imaju osjećaj da naša država i zakoni postoje tu da nas sprečavaju u stvaranju nove vrijednosti, umjesto da nam je podrška i servis. To itekako utječe na društvenu klimu, guši poduzetničku motivaciju, a sve više ljudi smatra da se u ovoj državi ne isplati biti poduzetnikom i odlaze ili zatvaraju firme.
Svakako da bi. Sjećam se da sam te prve godine prilikom registracije poduzeća napisala očekivani promet od 30 000 kuna u prvoj godini poslovanja. Da sam računala na to kako bih taj novac morala dati za svoju plaću, u startu bih bila u minusu.
Pa svi bismo voljeli da si možemo isplatiti visoke plaće, ali nažalost, poduzetniku plaća ne sjeda 1-og u mjesecu, zaradili mi nju ili ne.
Tek nedavno sam si digla plaću, jer poduzetnik živi od dobiti, a ne od plaće. Zato će moja mirovina biti manja i bit ću manji teret u proračunu za generacije koje će tada uplaćivati u mirovinski fond. Fair enough, zar ne?