Pitali smo poduzetnike:
- Zašto smatrate da je loš izmijenjeni Zakon o doprinosima koji diktira članovima uprave uplatu doprinosa na puno radno vrijeme, bez obzira na financijske mogućnosti poduzetnika i stvarno radno vrijeme?
- Da je u vrijeme, kad ste pokretali poduzeće, postojala ista obveza za direktora, kako bi se to odrazilo na vaše poslovanje?
Glavni argument u prilogu ovim izmjenama zakona je da poduzetnici prijavom na dva sata mjesečno plaćaju smanjene doprinose čime oštećuju državni proračun.
Kao prvo, ako poduzetnik uplaćuje manje po osnovi doprinosa, time najviše oštećuje samog sebe jer neće imati mirovinu veću od socijalne, pa možemo osnovano pretpostaviti da to čini samo onda kada stvarno nema mogućnosti uplaćivati više, kad mu je ‘dogorjelo’.
Kao drugo, čak i ako je do sada manji priljev u proračunu po osnovi međugeneracijske solidarnosti, to ne znači puno u ovoj zemlji jer naš mirovinski sustav funkcionira da što god nedostaje u fondu, pokrije se iz proračuna. Što ne kažem da je dobro, ali je tako. A taj proračun svi mi punimo sa poreznim opterećenjem koje iznosi skoro 75 %, kada zbrojimo sve namete kojima nas ugnjetavaju.
Kao treće, ja bih kao porezni obveznik željela znati koliki se to minus stvara zbog neuplate doprinosa u punom iznosu, pa da vidimo možemo li se nečega drugog odreći? Npr. da li taj minus odgovara vrijednosti bijesnih limuzina koje voze naši ministri i predsjednik Vlade i ostatak ešalona političkih moćnika? Ako je iznos jednak ili veći, mislim da bi mi kao porezni obveznici imali pravo odlučit neka se oni odreknu vožnje sa zatamnjenim staklima umjesto što nama povećavaju doprinose. Niti jedna lipa poreza ili bilo kojeg drugog nameta u ovoj zemlji se ne smije povisiti dokle god se ne sreže posljednja lipa suvišnih rashoda u proračunu. A imamo ih napretek.
Vladajući ovim potezom „cijede suhu drenovinu“ i kad-tad se ovakva politika mora razbiti o glavu. Nadam se da će se poduzetnici na sljedećim izborima organizirati, kao što su to prije dvadesetak godina učinili umirovljenici sa samo jednom agendom, a to je smanjenje porezne presije.
Nažalost, kao odvjetnik poslujem po bitno drugačijim propisima i moja su davanja znatno veća od uobičajenih poduzetničkih, čak i po ovako izmijenjenim pravilima. Odvjetnički bruto je iznad 11.000 HRK. Tako da se na mene neposredno nije odrazila ova promjena. Međutim, znam po klijentima koje zastupam, da su mnogima ovakve promjene veliki teret. Pogotovo onima koji su na samom početku poslovanja, u prve dvije ili tri godine. Umjesto da se oslobode svih javnih davanja, poduzetnici koji tek počinju poslovanje, ovim im se ubija želja za životom. Svaki čovjek koji nije na državnom proračunu je dobitak za ovu zemlju i umjesto da takve potičemo, mi im otežavamo na svaki mogući način.